Fast food bebe

Nero?ena deca i odoj?ad majki koje uživaju u brzoj hrani mogu o?ekivati život pun zdravstvenih problema. Te majke ?e svojoj deci uz hamburger priuštiti rizik od gojaznosti, sr?anih bolesti i dijabetesa.

"?esto se kaže: 'Ono si što jedeš'. A u stvari, moglo bi biti istinito 'Ono si što je majka pojela'", kaže dr Stefan Bojl.

On je sa timom stru?njaka s britanskog Kraljevskog veterinarskog koledža istraživao uticaj maj?ine ishrane na 150 tek ro?enih miševa, a rezultati su, smatraju nau?nici, primenjivi i na ljudima.

Njihov zaklju?ak je bio da bi žene koje jedu nezdravu "džank" hranu za vreme trudno?e mogle svojoj deci pove?ati rizik za razvoj nepovratnih zdravstvenih problema.

Nau?nici su otkrili da bi problemi u odraslom dobu mogli biti prouzrokovani ishranom majke, kao i njenom debljinom, povišenim še?erom i holesterolom.

Istraživanje objavljeno u ?asopisu Physiology je pokazalo da, zbog uticaja na metabolizam potomaka, ishrana majke kod miševa ima uticaj koji traje i nakon puberteta, ?ak i kada potomci nisu uzimali nezdravu hranu.

Istraživa?i su uporedili potomke ženki miševa hranjenih tokom trudno?e i dojenja nezdravom hranom poput ?ipsa, krofni, kola?a i drugih slatkiša, s potomcima miševa koji su jeli zdravu hranu.

Potomci majki koje su dobijale nezdravu hranu imali su povišene holesterol i trigliceride, što su poznati faktori rizika za razvoj sr?anih oboljenja.

Potomci su tako?e imali i povišene vrednosti glukoze i insulina, što je povezano s dijabetesom tipa dva.

Istrazivanje je analiziralo miševe i posle adolescencije, sve do odraslog doba. Utvr?eno je da su miševi ?ije su majke dobijale nezdravu hranu za vreme trudno?e i dojenja i u odraslom dobu deblji od miševa ?ije su se majke zdravo hranile.

Nau?nici tvrde da, uprkos ?injenici da je istraživanje ra?eno na miševima, otkri?e ima implikacije i na ljude.

"Ljudi dele brojne temeljne biološke mehanizme sa miševima, tako da postoji dobar razlog da pretpostavimo da se u?inak koji smo videli na miševima može primeniti i na ljudima", izjavio je profesor Nil Stiklend.

On je dodao da su rezultati istraživanja na miševima u skladu s epidemiološkim istraživanjima koja povezuju debljinu dece s debljinom njihovih roditelja.

Otuda je, kažu, ishrana majke za vreme trudno?e i dojenja vrlo važna za dugoro?no zdravlje deteta.

[Beta, 10. jul 2008.]

.

Seks štiti od erektilne disfunkcije

Novi savet za muškarce koji žele dugo da o?uvaju svoju seksualnu funkciju jeste da seks upražnjavaju što ?eš?e, objavljeno je u Helsinkiju.

Istraživanje obavljeno na gotovo 1.000 starijih Finaca, tokom pet godina, pokazalo je da su oni koji su imali redovan seks na po?etku studije bili izloženi manjem riziku od erektilne disfunkcije u pra?enom periodu. štaviše, što je seks ?eš?e upražnjavan, to je bio manji rizik od problema sa erekcijom, izveštava Rojters.

Tim sa Univerziteta u Tampereu, sa dr Juhom Koskimakijem na ?elu, obavio je pomenutu studiju na 989 muškaraca starosti od 55 do 75 godina.

Oni me?u njima koji su prijavili upražnjavanje seksa re?e od jednom nedeljno, imali su dva puta ve?e izglede da u narednih pet godina po?nu da pate od erektilne disfunkcije u odnosu na ispitanike koji su redovno imali seks bar jednom nedeljno.

U odnosu na one koji su prijavili upražnjavanje seksa tri i više puta nedeljno, rizik od erektilne disfunkcije je kod ispitanika iz prve grupe bio ?ak ?etiri puta ve?i.

Na razvoj erektilne disfunkcije uti?u i faktori kao što su godine, dijabetes i sr?ane bolesti, ali kada je finski tim i ta oboljenja uzeo u obzir, ispostavilo se da je u?estalost upražnjavanja seksa ipak od presudne važnosati da do erektilne disfunkcije ne do?e.

Erektilna disfunkcija je, u principu, problem dotoka krvi u polni organ. Izgleda da redovan seks doprinosi održavanja krvnih sudova erektivnog tkiva u zdravom stanju, zaklju?ak je medicinskog tima iz Tamperea.

[B92, 10. jul 2008.]

.

Hrana koja smiruje

U stresnim situacijama mnogi su skloni tome da utehu traže u hrani. Slatkiši su, naravno, najve?a napast. Nakon pojedene ?okoladice še?er u krvi naglo se diže, ali se tako?e naglo i spušta, pri ?emu se osloba?a hormon stresa. Zato se ?esto ose?ate još gore. Hrana koja smiruje ipak postoji, a najbolje je to što zaista deluje. Evo lekovitog spiska:

Bobi?asto vo?e

Umesto da tamanite bombonice u kriznim trenucima, radije jedite borovnice, brusnice, ribizle, maline, jagode… Ugljeni hidrati u bobi?astom vo?u imaju nizak glikemijski indeks, pa se še?er u krvi stoga podiže dosta sporo. Na taj ?ete na?in izbe?i nagle promene nivoa energije i raspoloženja. Osim toga, to vo?e bogato je vitaminom C, koji je tako?e sjajan saveznik u borbi sa stresom.

Orašasti plodovi
Samo šaka sušenog vo?a nadoknadi?e dnevnu potrebu za vitaminima B-kompleksa (orasi), cinkom (brazilski orasi), vitaminom E (bademi), koji pomaže u borbi s ošte?enjima ?elija, što je ipak usko povezano s hroni?nim stresom. Izbegavajte zasoljene orahe i bademe ili one pržene u ulju. Neo?iš?eni orašasti plodovi pomo?i ?e vam, izme?u ostalog, da se rešite negativne energije, i to tako što ?ete stisnuti drobilicu za ljusku.

Narandže
Osobe koje dnevno unose hiljadu miligrama vitamina C imaju niži nivo hormona kortizola, kao i niži krvni pritisak od onih koji to ne rade. Zato se preporu?uje dnevna konzumacija barem jedne narandže. Osim što ?ete u organizam uneti dovoljno vitamina C, gule?i narandžu – barem ?ete se nakratko opustiti.

špargle
Stabljike špargle sjajan su izvor folne kiseline i prirodni lek za neraspoloženje. Da biste se rešili nagomilanog stresa, umo?ite špargle u jogurt ili pavlaku i na taj na?in osigurajte telu neophodnu dozu kalcijuma.

Crna ?okolada
Iako nije nau?no potkrepljeno da ?okolada ublažava stres, u stresnim situacijama ipak naj?eš?e pribegavamo njoj. Ali umesto obi?ne mle?ne, radije birajte tamnu ?okoladu koja ima barem 70 odsto kakaovca. Crna ?okolada, bogata flavonoidima, antioksidansima iz ploda kakaovca, pomaže u borbi s rakom i bolestima srca i krvotoka, te snižava krvni pritisak bez posledica na telesnu težinu, krvnu plazmu ili še?er.

[Gra?anski list, 08.07.2008.]

.

Zaštita gra?ana na letovanju

Besplatna lekarska pomo? u 18 zemalja

Gra?ani Srbije mogu u 18 zemalja da ostvare pravo na besplatnu hitnu medicinsku pomo? na osnovu me?unarodnih ugovora koje je Srbija potpisala sa tim zemljama, ali neke od njih se oglušuju o taj dokument i napla?uju svoje usluge.

Zato je bitno da svi koji putuju u inostranstvo ponesu potvrdu Republi?kog zavoda za zdravstveno osiguranje (RZZO) kako bi osigurali refundaciju troškova le?enja ukoliko im to bude bilo potrebno.
Vukašin Vuki?evi?, direktor sektora za inostrano osiguranje RZZO, kaže za „Blic“ da takvu potvrdu mogu da dobiju samo relativno zdrave osobe.
– Hroni?nim ili akutnim bolesnicima (postinfarktna stanja, dijaliza i sl.) pretpostavlja se da ?e u inostranstvu biti potrebna lekarska pomo? i zato ne mogu da dobiju potvrdu o pravu na hitnu medicinsku uslugu u drugoj zemlji, bila ona ugovornica ili neugovornica – kaže Vuki?evi?.
U zemljama ugovornicama pravo se ostvaruje u skladu s potpisanim dokumentom, a u drugim zemljama prema našem zakonu – osiguranik pla?a uslugu, ali je posle povratka u Srbiju napla?uje od RZZO, i to na osnovu naknadno date ocene lekarske komisije da je bilo re?i o hitnoj medicinskoj pomo?i.
– Ko nema prethodno izdatu potvrdu, nema ni prava na naknadu troškova. U zemljama ugovornicama nije obavezno imati potvrdu. Ako je potrebna usluga u nekoj od tih 18 zemalja, osiguranik je dobija besplatno, a tamošnja medicinska ustanova naknadno traži tu potvrdu od Srbije. U slu?ajevima kada je ugovor na principu reciprociteta kao što je sa Velikom Britanijom, Bugarskom, Slova?kom i Poljskom, obostrano se pružaju usluge. Tako, Englez dobija uslugu u Srbiji o trošku našeg osiguranja, a Srbi tamo o njihovom trošku – objašnjava Vuki?evi?.
Me?utim, on upozorava na to da neke od tih zemalja ne poštuju potpisani ugovor.
– U Bugarskoj ?esto napla?uju usluge našim gra?anima. U BIH imamo sporazum na principu osiguranja i naknadnog obra?una, ali to se ne poštuje svuda, naj?e?e u Sarajevu i u oblastima gde je bilo najviše me?uetni?kih sukoba. Nepoštovanja ima i u Republici Srpskoj, ali ne tako ?esto kao što je u BIH i nekim delovima Hrvatske. Na službenom nivou imamo dobru saradnju s Hrvatskom. Problem je što našim gra?anima refundiramo zvani?nu cenu usluga tih zemalja. Ako naplate više, ne možemo da reagujemo – objašnjava Vuki?evi?.
Od ove godine, hitne lekarske usluge naši gra?ani mogu dobiti i u Crnoj Gori, kao i u ostalim zemljama bivše SFRJ, sem u Sloveniji jer sa njom nije potpisan ugovor.
– I u Crnoj Gori nekad naplate bez provere da li osoba ima prava na osiguranje. Ali toga je sve manje. Sa Gr?kom su razgovori u toku. Ne verujem da ?e se skoro zaklju?iti. Tamo primenjujemo naš zakon, kao i u Egiptu i u Turskoj. Sporazum sa Turskom je potpisan, ali ne i ratifikovan, pa nisu obavezni da ga primenjuju – kaže naš sagovornik .
Ina?e, me?unarodne ugovore koji ure?uju pravo na zapošljavanje, zdravstveno, socijalno i penziono osiguranje, Srbija je potpisala sa 25 zemalja, ali je u 18 regulisano zdravstveno osiguranje.

U kojim zemljama postoje ugovori
Dobra saradnja: Velika Britanija, Slova?ka, Poljska, Makedonija, Rumunija, Ma?arska, ?eška, Italija, Francuska, Luksemburg, Belgija, Holandija, Nema?ka, Austrija
Zadovoljavaju?a saradnja: Republika Srpska, Crna Gora
Nedovoljna saradnja: Federacija BiH, Hrvatska, Bugarska

Besplatna procedura
Da bi osiguranik dobio potvrdu RZZO, treba da se javi izabranom lekaru koji izdaje potvrdu o zdravstvenom stanju sa kojom treba da ode na lekarsku komisiju u filijalu RZZO kojoj pripada. Ukoliko je sve u redu, osiguranik dobija potvrdu o pravu na besplatnu hitnu medicinsku uslugu u stranoj zemlji. Procedura je besplatna.

[Blic, 04.07.2008.]

.

Lekari i studenti zaveštali organe

Human gest medicinskih radnika iz Novog Sada

Nacrt zakona o transplantaciji je spreman i do kraja ove godine trebalo bi da se na?e u skupštinskoj proceduri. Me?utim, lekari iz Vojvodine odlu?ili su da ne ?ekaju zakon. Popunjavanjem donorske kartice, kojom daje saglasnost da donira svoje organe za le?enje drugih ljudi, pokrajinski sekretar za zdravstvo dr Miloš Lu?i? ju?e je zapo?eo akciju „šansa za novi život“, Donorske mreže Vojvodine, koju je osnovao Transplantacioni tim Klini?kog centra Vojvodine. Iste kartice potpisalo je ju?e ispred Poliklinike u Novom Sadu više od pedeset mladih lekara i studenata Medicinskog fakulteta.

Srbija je bila me?u prvim zemljama koje su obavljale transplantacije organa, a sada je na neslavnom poslednjem mestu u Evropi. Naime, država izdvaja novac za transplantacije organa, ali još uvek nema zakon o transplantaciji, a samim tim ni sistemsko rešenje u ovoj oblasti. Posle usvajanja zakona, o?ekuje se i organizovana uloga države u stvaranju centra za donore organa.
– Uveren sam da ?e svi gra?ani koji prepoznaju zna?aj zaveštanja svojih organa i pristupanju Donorskoj mreži Vojvodine omogu?iti da se nekome spasi i produži život i da, zapravo, imaju jednu od najvrednijih zasluga iza sebe jer su donatorstvom organa omogu?ili da se jedan život produži – izjavio je Miloš Lu?i?. On je najavio i da je formiranje Donorske mreže Vojvodine drugi korak u razvijanju Centra za transplantaciju Klini?kog centra Vojvodine.
– Ovaj korak je neophodan da bismo zaista omogu?ili da se brojni životi spasavaju. Uveren sam da ?e se po principu dobre prakse ovaj model na?i u zakonskoj regulativi i zakonskim rešenjima vezanim za transplantaciju organa i tkiva. Ovaj korak je veliki, jer podrazumeva širenje svesti koliko je važno dati i humano postupiti u trenutku kada to nekome spasava i produžava život – zaklju?io je Lu?i?.
Ferenc Dujmovi?, pomo?nik direktora Klini?kog centra Vojvodine, rekao je da je implantacija i transplantacija organa najskuplja, kao i da novac za transplantaciju treba da obezbedi država. Me?utim, kako je rekao, država ne može obezbediti donore organa, jer je to pojedina?na ljudska odluka.
Prof. dr Zoran Miloševi?, direktor hirurgije Klini?kog centra Vojvodine i šef Transplantacionog tima, naveo je da je ovo pokušaj da se reši problem donacije organa za bolesnike kojima se jedino na takav na?in može pomo?i i da se akcija sprovodi u nedostatku zakonskih rešenja koji ure?uju oblast donacije organa i tkiva.
– Novi Sad je pre 15 godina bio drugi centar po broju transplantacija u Jugoslaviji. Postavlja se pitanje šta se desilo poslednjih godina i zašto je Srbija i Vojvodina poslednja po broju donacija organa – konstatovao je dr Miloševi?, najavlju?i da ?e ova akcija biti sprovedena po svim bolnicama Vojvodine. – Nažalost, nesre?a nikad ne bira i ne zna se da li ?e nekom od nas trebati ovakav vid pomo?i. Slede?i korak je da iza?emo me?u ljude. život ide brzo i mi ne možemo ?ekati. O?ekujemo da ?e se do kraja godina putem institucija definisati da u raznim situacijama ljudi mogu dati saglasnost za doniranje organa – zaklju?io je Miloševi?.
Jedini centar za donore organa u Srbiji ve? godinama je na VMA i tamo je evidentirano oko 20. 000 donora. Me?utim, da bi se godišnje moglo obavljati oko 100 transplantacija, recimo bubrega, potrebno je imati ?ak oko milion i po donora. Stru?njaci smatraju da bi država posle donošenja zakona, popularizacijom donorstva mogla mnogo da uradi, ali da ne bi trebalo da postoje donorski centri pri odre?enim ustanovama, ve? na nivou države.
– VMA je u jednom momentu imao najbolje uslove za transplantacije i tako je napravio i svoj donor centar. Me?utim, to mora i može da se obavi na nivou cele Srbije. Smatram da militarna organizacija ne bi trebalo da vodi program donatorstva jedne države jer takve ustanove imaju specifi?ne uslove. Da se razumemo, to ne bi trebalo da vodi ni Klini?ki centar niti bilo koja ustanova ponaosob. To mora država. Mnogi ljudi ho?e da zaveštaju organe, ali se boje ko ?e te organe uzeti. Upravo zbog toga država na donatorstvo treba da stavi svoj pe?at – kaže za „Blic“ dr Steva Pavlovi?, koordinator transplantacije Instituta za urologiju i nefrologiju Klini?kog centra Srbije.
On veruje da ?e zakon o transplantaciji ubrzo biti usvojen i da ?e se rešiti i sistemsko donatorstvo.
– Razgovara?emo sa ministrom Milosavljevi?em i verujem da ?e u?initi sve što se može, jer to što je ura?eno u Vojvodini može biti putokaz i za druge delove Srbije, ali bi najbolje bilo da se svi donori slivaju u jedan centar – kaže dr Pavlovi?.

Bolest ne može da ?eka paragrafe
Prema podacima Klini?kog centra Vojvodine, dok se ?eka na usvajanje zakona, na zdrave bubrege u Vojvodini ?eka 150 ljudi, a jetra je neophodna za deset pacijenata. Tako?e, nedavno je otvoren i Donorski informativni centar Vojvodine, pri Katedri za hirurgiju, na ?iji telefon 021/520-141 gra?ani mogu da dobiju neophodne informacije o transplantaciji sa medicinskog aspekta, kao i da od lekara dobiju sve informacije u vezi sa mogu?noš?u da zaveštaju organe.

?etiri centra

Zdravstvo u Srbiji ima stru?ne lekarske timove i ?etiri centra sa iskustvom u transplantaciji – VMA, Klini?ki centar Srbije, Institut za kardiovaskularne bolesti „Dedinje“ i Klini?ki centar Novi Sad. U rešavanje problema transplantacija pre tri godine krenulo se od formiranja lekarskih konzilijuma, koji prave liste ?ekanja i rangiraju kandidate za presa?ivanje organa po prioritetu. U Klini?kom centru Srbije su konzilijumi za jetru i bubrege, a u Institutu „Dedinje“ za srce. Veliki zdravstveni centri opremljeni su aparatima za utvr?ivanje moždane smrti. U svetu se radi najviše kadaveri?nih transplantacija (od donatora u stanju moždane smrti), a kod nas uglavnom od živih donatora, naj?eš?e srodnika.
Me?utim, ukoliko se ne primi, onda je zauvek izgubljen zdravi organ, a verovatno?a je velika da se od jednog dobiju dva bolesnika. Zato su kadaveri?ne transplantacije najbolje rešenje za one koji ?ekaju organe.

Uskoro akcija studenata širom Srbije
Akciji popunjavanje donorske akcije priklju?ili su se i studenti medicinskog fakulteta, kao i studentske organizacije. Aleksandar Kobilarov, student druge godine Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, izjavio je za „Blic“ da su motivi za popunjavanjem donorske kartice jednaki motivima zbog kojih je upisao fakultet.
– želim da pomognem ljudima. Uostalom, ako mi se, ne daj bože, nešto desi, meni ti organi više ne?e trebati – isti?e Kobilarov. Koordinator me?unarodne studentske mreže za donaciju i transplantaciju organa dr Jelica Alargi?, donorsku karticu potpisala je pre dve godine kao student, a danas kao mladi lekar nastavlja promovisanje akcije me?u studentima medicine. Ona je najavila da ?e se akcija sprovesti na medicinskim fakultetima u Beogradu, Nišu, Kragujevcu i Novom Sadu.
– Osnovna ideja projekta je da mi studenti medicine i mladi doktori budemo ti koji ?e podržati ideju donacije i transplantacije organa i uticati na svest i na?in razmišljanja ostalog stanovništa – objašnjava dr Alargi?.

[Blic, 01.07.2008.]

.

Dodatni dani u Vrdniku?

BESPLATNA REHABILITACIJA DECE OBOLELE OD DIJABETESA ZASAD SAMO U ARAN?ѬêELOVCU

Dijabetes je bolest koja je po svojim komplikacijama vrlo teška jer povišene vrednosti še?era u krvi ošte?uju najsitnije krvne sudove u celom telu i dovode do stradanja pojedinih organa. Od še?erne bolesti boluju i deca, pa je edukacija roditelja i mališana o tome kako se nositi s boleš?u veoma važna.

Novi Pravilnik Republi?kog zavoda za zdravstveno osiguranje o medicinskoj rehabilitaciji u stacionarnim zdravstvenim ustanovama predvi?a da deca do 18 godina, koja su na terapiji insulinom, imaju pravo da jednom godišnje budu upu?ena na rehabilitaciju u “Bukovi?ku banju” u Aran?elovcu u trajanju od 14 dana, kao i na dodatnih deset dana radi programa prevencije nastanka eventualnih komplikacija.

Tokom narednih deset dana Zavod ?e svim roditeljima dece koja koriste insulin kao terapiju uputiti pismo na ku?nu adresu u kojem ?e ih obavestiti o pravu njihovog deteta na stacionarnu rehabilitaciju o trošku zdravstvenog osiguranja.
Savez društava Vojvodine za borbu protiv še?erne bolesti ve? 28 godina u Vrdniku organizuje kod nas jedinstvenu školu za male dijabeti?are.

Do 1990. godine to je bio letnji kamp, koji je poslednjih deset godina prerastao u “školu života”. Uz pomo? stru?nih timova, deca su za deset dana, koliko traje smena, mogla da nau?e sve što se odnosi na život s dijabetesom: od na?ina ishrane – koje vo?e i u kojim koli?inama smeju da jedu, preko instrukcija kako sam sebi davati insulin, kojom fizi?kom aktivnoš?u treba da se bave, do toga kako da se opredele za životno zanimanje…

– U našu “školu života” dolaze deca iz cele Srbije – kaže predsednik Saveza društava Vojvodine za borbu protiv še?erne bolesti Petar Rancinger. – Nažalost, utisak roditelja je da deca, koja su ranije boravila u Bukovi?koj banji, nisu dobila o?ekivana znanja o životu s dijabetesom, pa su interesovanja za našu školu iz godine u godinu sve ve?a. Zato ?emo nastojati da u razgovorima sa Zavodom za zdravstveno osiguranje dogovorimo da se 14 dana godišnje deca rehabilituju u Bukovi?koj banji, a dodatnih deset dana da borave u “školi života” u Vrdniku.

Zbog velikog interesovanja ovoga leta ?e se u Vrdniku organizovati tri smene “škole života”, a kako saznajemo, za tre?u smenu, od 21. do 31. jula, ima još nešto mesta. Zainteresovani roditelji mogu da prijave svoju decu na telefon Saveza 021/444–235. Desetodnevni boravak u Vrdniku je besplatan za roditelje.

[Dnevnik, 27.06.2008.].

Banjska rehabilitacija dece na insulinskoj terapiji

(Izvor: RZZO)

    Republi?ki zavod za zdravstveno osiguranje usvojio je Pravilnik o medicinskoj rehabilitaciji u stacioniranim zdravstvenim ustanovama . Prema ovom Pravilniku sva deca do navršenih 18 godina života koja imaju dijabetes i na insulinskoj su terapiji, imaju pravo na odlazak u banju o trošku zdravstvenog osiguranja.
    Deca imaju mogu?nost da jednom godišnje budu upu?ena na banjsku rehabilitaciju u trajanju od 14 dana, kao i na dodatnih 10 dana radi prevencije nastanka eventualnih komplikacija. Deca se upu?uju u „Bukovi?ku banju“ u Aran?elovcu.

    Program banjske rehabilitacije, pored blagotvornog klimatskog u?inka na zdravlje, pomaže deci i roditeljima da steknu nova iskustva i saznanja uz pomo? kojih ?e život sa dijabetesom unaprediti i u?initi ga kvalitetnijim.

  Program podrazumeva i unapre?enje odnosa prema samom dijabetesu – edukaciju o pravilnoj ishrani i na?inu primene terapije, obuku za samokontrolu še?era u krvi i urinu, kao i edukaciju o neophodnim fizi?kim aktivnostima, sve u cilju uspešne kontrole dijabetesa i spre?avanja mogu?ih komplikacija.

    Predlog za upu?ivanje na banjsku rehabilitaciju daje lekar pedijatar, a uput overava nadležna lekarska komisija filijale Republi?kog zavoda za zdravstveno osiguranje.

[24.6.2008.]

.

Stacionarna rehabilitacija pacijenata na insulinu

(Izvor: RZZO)

Republi?ki zavod za zdravstveno osiguranje usvojio je Pravilnik o medicinskoj rehabilitaciji u stacioniranim zdravstvenim ustanovama , kojim je predvi?eno da sve osobe obolele od dijabetesa koje su na insulinskoj terapiji, imaju pravo na stacionarnu rehabilitaciju o trošku zdravstvenog osiguranja. Ovim pravom obuhva?ena je grupacija od oko 60.000 pacijenata koji prema evidenciji Republi?kog zavoda primaju terapiju insulinom.
    Imaju?i u vidu sva stanja koja nastaju kao komplikacije še?erne bolesti, odnosno rasprostranjenost, dužinu trajanja, stepen onesposobljenosti koje te komplikacije izazivaju, javila se neophodnost multidisciplinarnosti u pristupu ovom problemu u okviru medicinske struke, a što bi imalo velikog socioekonomskog zna?aja za društvo u celini. RZZO je sagledavaju?i broj obolelih i sredstva koja se koriste za le?enje komplikacija izazvanih dijabetesom, odlu?io da opredeli dodatna sredstva i finansira posebne programe preventivne rehabilitacije svih insulin zavisnih pacijenata.

   Program stacionarne preventivne rehabilitacije pomaže pacijentima na terapiji insulinom da steknu nova iskustva i saznanja uz pomo? kojih ?e život sa dijabetesom unaprediti i u?initi ga kvalitetnijim.

    Program podrazumeva i unapre?enje odnosa prema samom dijabetesu – edukaciju o pravilnoj ishrani i na?inu primene terapije, obuku za samokontrolu še?era u krvi i urinu, edukaciju za primenu novih postupaka medikamentne terapije, kao i edukaciju o neophodnim fizi?kim aktivnostima, sve u cilju uspešne kontrole dijabetesa i spre?avanja mogu?ih komplikacija.

  Program prevencije nastanka eventualnih komplikacija obuhvata kompletne preglede, laboratoriju i dijagnostiku, kako bi se za svaku osobu individualno utvrdio rizik za razvoj i progresiju: ishemijske bolesti srca, ishemijske bolesti mozga, periferne vaskularne bolesti i dijabetesnog stopala, kao i neuropatije, nefropatije i retinopatije.
    
    Pravilnikom je predvi?eno da deca do 18 godina koja su na terapiji insulinom imaju, pravo da jednom godišnje budu upu?ena na rehabilitaciju u „Bukovi?ku banju“ u Aran?elovcu, u trajanju od 14 dana, kao i na dodatnih 10 dana radi programa prevencije nastanka eventualnih komplikacija.

    RZZO ?e tokom ove nedelje svim roditeljima dece koja koriste insulin kao terapiju, uputiti pismo na ku?ne adrese u kojem ?e ih obavestiti o pravu njihovog deteta na stacionarnu rehabilitaciju o trošku zdravstvenog osiguranja.

   Prema istom Pravilniku, osobe preko 18 godina koje boluju od Diabetes mellitusa le?enog insulinom, radi prevencije nastanka komplikacija imaju pravo na stacionarnu rehabilitaciju u Specijalnoj bolnici za le?enje i rehabilitaciju «Merkur» u Vrnja?koj Banji, jednom u ?etiri godine u trajanju od 10 dana. RZZO je zakupio kapacitet od 400 kreveta za cenu od 2340 dinara dnevno po pacijentu. Na taj na?in godišnje ?e skoro 15.000 odraslih insulin zavisnih pacijenata ostvariti pravo na preventivnu rehabilitaciju o trošku zdravstvenog osiguranja. Preventivni programi stacionarne rehabilitacije predstavljaju zna?ajan izdatak za RZZO. Me?utim, program ima za cilj  spre?avanje komplikacija izazvanih dijabetesom, što ?e unaprediti zdravlje insulin zavisnih, a samim tim i smanjiti troškove le?enja drugih oboljenja kod tih pacijenata.

   Predlog za upu?ivanje na rehabilitaciju za sve insulin zavisne pacijente daje izabrani lekar, za decu pedijatar, a uput overava nadležna lekarska komisija filijale Republi?kog zavoda za zdravstveno osiguranje.

    U naredne dve sedmice RZZO ?e svim insulin zavisnim pacijentima preko 18 godina  uputiti pismo na ku?ne adrese u kojem ?e ih obavestiti o pravu na preventivni program stacionarne  rehabilitacije o trošku zdravstvenog osiguranja, kao i o samoj proceduri upu?ivanja u Specijalnu bolnicu.

    S obzirom na to da su kapaciteti  Specijalne bolnice ograni?eni godišnje na  15 000 pacijenata koji su na insulinskoj terapiji, nije mogu?e istovremeno upu?ivanje svih 60 000 obolelih osoba. Pacijenti ?e se prijavljivati svojim mati?nim Filijalama RZZO, koje ?e formirati spiskove i po azbu?nom redu upu?ivati pacijente  na rehabilitaciju, s tim što ?e novouvedeni pacijenti imati prednost.

     Republi?ki zavod je u poslednjih nekoliko godina u?inio mnogo na poboljšanju i kvalitetu terapije obolelih od dijabetesa i u potpunosti primenio preporuke iz Nacionalnog vodi?a dobre klini?ke prakse za še?ernu bolest. Svi insulin zavisni pacijenti, prevedeni su sa 40-jedini?nog na savremeniji 100-jedini?ni insulin, svim pacijentima je dato pravo na savremenu pen terapiju, veliki broj njih ima pravo na aparate i trake za merenje nivoa še?era u krvi, insulinsku pumpu, a na Listi lekova nalaze svi svi najnoviji tipovi insulina.

    Me?utim, dijabetes je bolest koja je po svojim komplikacijama vrlo teška, jer povišene vrednosti še?era u krvi ošte?uju najsitnije krvne sudove u celom telu i dovode do stradanja pojedinih organa. Iz tog razloga RZZO, pored zna?ajnih pomaka u terapiji i le?enju dijabetesa, uvodi i jedan novi vid preventivne kontrole bolesti, tzv. upravljanje boleš?u, ?ime se zaokružuje ceo proces, kako bi komplikacije kod naših pacijenata sveli na najmanju mogu?u meru i omogu?ili sagledavanje i unapre?enje kvaliteta dijabetološke zaštite u Srbiji.

[24.6.2008.]

.

U banju o trošku države

RZZO: Pomo? dijabeti?arima

Republi?ki zavod za zdravstveno osiguranje ?e ubudu?e obolelima od dijabetesa koji su na insulinskoj terapiji pokrivati troškove banjskog le?enja.

Prema evidenciji Zavoda, u Srbiji oko 60.000 pacijenata prima insulinsku terapiju. “Da bismo na pravi na?in zbrinuli dijabeti?are koji primaju insulin i da bismo im omogu?ili da njihova bolest bude tretirana na pravi na?in, doneli smo odluku, kroz izmenu pravilnika, da se uvedu posebni programi sekundarne prevencije", rekla je direktorka RZZO-a Svetlana Vukajlovi?.

Ona kaže da ?e kroz te programe svi dijabeti?ari koji su zavisni od insulina imati mogu?nost da svake ?etiri godine, deset dana provedu u specijalizovanoj ustanovi u kojoj ?e u toku boravka mo?i da dobiju sve informacije vezane za njihovu bolest, kao i edukaciju o na?inu ishrane.

“Ja moram da kažem da ovo danas što se dešava je uspostavljanje prvog centra u našoj zemlji koji bi trebalo u tom smislu da pomogne i adekvatnom terapijom še?erne bolesti i da pomogne samim pacijentima kroz edukaciju i kroz uvežbavanje insulinske terapije, koju ?e nadzirati sami specijalisti u Vrnja?koj banji”, kaže predsednik Republi?ke komisije za še?ernu bolest Nebojša Lali?.

[B92, 24. jun 2008.]

Napomena: u prilogu za "Beogradsku hroniku", Svetlana Vukajlovi? je izjavila da ?e svi insulin zavisni osiguranici na ku?nu adresu dobiti detaljne informacije o mogu?nostima koriš?enja "Merkur"-a u Vrnja?koj Banji. Za decu, roditelji ?e dobiti informacije o uslovima koriš?enja banjskog le?enja u Aran?elovcu, a gojazna deca na Zlatiboru. Kako je izjavila, spiskovi ?e se praviti po azbu?nom redu i zdravstvenom stanju, a prednost ?e imati novootkriveni.

.