Predstavljanje knjige “Mi i drugi” autorke Jelisavete Fotić

U hotelu Envoy u Beogradu je u petak, 26.11. predstavljena publikacija “Mi i drugi” autorke Jelisavete Fotić, koja obrađuje temu borbe protiv diskriminacije i drugih oblika stigme kod dijabetesa. Ova publikacija predstavlja prvo izdavačko delo Dijabetološkog saveza Srbije, ali i pionirsko delo na ovu temu u Srbiji.

Prisutnima je publikaciju pored autorke predstavila prof. dr Milana Ljubičić, vanredni profesor na odeljenju za Sociologiju, Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Aleksandar Opačić, predsednik Dijabetološkog saveza Srbije dok je događaj vodila Ana Stamenković, novinarka informativnog programa RTS-a. Pored mnogobrojnih prijatelja, promociji su prisustvovale i  prof. dr Mirjana Šumarac Dumanović, prof. dr Aleksandra Jotić  i doc dr Tanja Miličić, endokrinolozi Univerzitetskog Kliničkog centra Srbije. 

Jelisaveta Fotić je rođena 1995. godine u Beogradu. Tip 1 dijabetes joj je dijagnostikovan 2000. godine. Od 7. do 19. godine se takmičila za plivački klub Partizan. Diplomirala je na odeljenju za Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a master rad odbranila na Centralnoevropskom univerzitetu u Beču i Budimpešti. Aktivistkinja je udruženja Plavi krug, kao i Dijabetološkog saveza Srbije. Svoju zemlju i savez je prvi put predstavila 2017. godine na Evropskom kampu za mlade lidere u Rumuniji. Ove godine je proglašena za svetskog mladog lidera u dijabetesu. Svoje diplomske i master radove je želela da podeli sa svim ljudima koji žive sa dijabetesom, ali i širim društvom, te je napisala knjigu “Mi i drugi. Borba potiv diskriminacije i drugih oblika stigmatizacije ljudi sa dijabetesom”.

Prenosimo vam Jelisavetin autorski tekst na temu stigme i dijabetesa, u okviru kog objašnjava čime se u knjizi bavi, zašto je to važno i koje su glavne poruke:

Kada sam upisala Sociologiju, nisam znala kojom temom ili temama bih želela uže da se bavim. Mislim da se tema koja priprada Sociologiji zdravlja i bolesti javila tek kada sam, tri godine kasnije, otišla na Evropski kamp za mlade lidere u organizaciji Međunarodne dijabetes federacije. Taj kamp je bio prekretnica u mom aktivističkom ali i sociološkom aspektu života.

Na predmetu sociološkog praktikuma, svaki student je u timu trebalo da osmisli istraživački projekat i sprovede pilot istraživanje. Drugarica i ja smo se odlučile za stigmu i dijabetes, iako o toj temi nismo znale mnogo. Ispalo je da je to potpuno netaknuta tema u Srbiji, dok naučnici na svetskoj sceni pridaju toj temi značaj, ali manjoj meri nego što ta tema zaslužuje. Pored toga, o stigmi i dijabetesu u gotovo 80% slučaja pišu medicinski doktori, dok ovaj manji procenat pripada društvenim naučnicima – sociolozima, psiholozima, antropolozima. To dovodi do toga da se jedna veoma značajna tema obrađuje na štur i površan način.

U ovoj knjizi, po prvi put se istovremeno koriste dubinski intervjui i upitnici – statistika, što znači da se istovremeno mapiraju iskustva koja judi sa dijabetesom imaju po pitanju stigme, ali se takođe ulazi i u dubinu problema – priča se o osećanjima, uticaju stigme, načinima borbe protiv nje. Takođe, iako koristim sociološki aparat u konstruisanju istraživanja, pišem jezikom koji je svakome razumljiv, jer moj cilj nije da knjigu pročita desetina naučnika, već svaka osoba sa dijabetesom koja to želi. Kroz celu knjigu pišem i o mojim ličnim primerima negativnih iskustava i pružanja otpora stigmi.

Osoba sa dijabetesom može da se prepozna u knjizi u primerima negativnih isustava koje navodim, ali i u načinima pružanja otpora u ovim situacijama. Osoba može da, ako do sada nije, prepozna i imenuje stigmatizujuće situacije u kojima se nalazi, i da stigmatizatorima direktno odgovori, pruži otpor, i na kraju edukuje ih. U knjizi mogu da se prepoznaju i ljudi koji nemaju dijabetes, ali su na neki način povezani sa nekm ko ima dijabetes. Te osobe mogu da upoznaju život iz perpsketive osobe sa dijabetesom, da razumeju naš život, nauče mnogo toga i razviju empatiju, koja nedostaje mnogima.

Knjiga treba da dovede do osnaživanja osoba sa dijabetesom koje je pročitaju. Da je ovakva knjiga postojala kada je meni dijabetes otkriven, i da su moji roditelji mogli da je pročitaju, sigurna sam da bi naučili mnogo toga i da bi se osećali manje usamljeno. U knjizi nisam samo pisala o negativnim situacijama i kako se protiv njih boriti, već tu pišu i gotovo sve informacije, kojima ja imam pristup i za koje znam, kao aktivistkinja. Mislim na zakone, uredbe, prava, mogućnosti i tako dalje. Sve to može da ulije samopouzdanje i učini da se osoba ne oseća kao da je sama na svetu i da je niko ne razume, ali i da je nauči svim socioekonomskim aspektima dijabetesa koje do sada nije znala. Meni je to ekstremno važno.

Pored toga, promenu koju ja želim da postignem knjigom jeste vezana za individualno pružanje otpora, ali i kolektivnu borbu koja osnažuje. Ako se mi sami ne borimo za bolji položaj u društvu, niko to neće uraditi u naše ime.

Smatram da knjiga ima više poruka. Najvažnija poruka je da su ljudi sa dijabetesom ljudi. Da oni nisu manje vredni, da nisu oštećeno dobro i da nisu nesposobni. Da su, i da treba da budu ravnopravni članovi porodice, da dijabetes nije validan razlog da se odbacuju kao prijatelji, romantični partneri ili poslovni ljudi. Ova poruka nije usmerena samo ka ljudima sa dijabetesom, već i ka svima koji sa nama dolaze u kontakt.

Druga poruka knjige je da niko nije sam, i da niko kroz negativne situacije i suočavanje sa njima ne mora da prolazi sam. Tu su udruženja i drugi ljudi sa dijabetesom, ali i porodica i prijatelji kao izvori podrške.

Na kraju, poslednja poruka je da treba da se suprotstavimo stigmi. Prvi put će, kao i svaki prvi put u svemu, biti težak, ali će takođe biti i najvredniji i najvažniji. Ja sam se prvi put direktno suprotstavila stigmatizaciji pre 8 godina, iako dijabetes imam 21 godinu, a vidite gde sam sada!

Svi koji su zainteresovani za knjigu, mogu je besplatno poručiti od autorke ili nekog od udruženja koja se nalaze pod pokroviteljstvom Dijabetološkog saveza Srbije.

ŠTA JE PRISTUP SAVREMENOJ DIJABETOLOŠKOJ ZAŠTITI I ZAŠTO TO VAŽNO ZA 770.000 LJUDI U SRBIJI?

Godina je velikih jubileja za dijabetološku zajednicu. Pre 100 godina stvoren je insulin, bez koga se život mnogih od nas ne može zamisliti, a pre 30 godina prvi put je širom sveta obeležen 14. novembar – Svetski dan borbe protiv dijabetesa. Simbolično ili ne, problemi nas koji živimo sa dijabetesom na dnevni red javnosti uglavnom dođu sredinom novembra, iako više od 10% populacije naše zemlje svakog dana vodi borbu protiv sa njim, 365 dana u godini. Izazovi su postali još veći sa izbijanjem pandemije koronavirusa. Situacija u kojoj živimo, uskratila nam je pre svega mogućnost da viđamo lekare. Digitalna rešenja pružaju priliku da sa lekarom stupimo u kontakt online, što je bilo veoma važno jer su tokom pandemije osobe sa dijabetesom izložene većem riziku i komplikacijama. Na globalnom nivou svaka treća osoba preminula usled koronavirusa, imala je dijabetes. Zahvaljujući edukacijama koje organizuje  Dijabetološki savez Srbije, uspevamo da prevaziđemo poteškoće i učimo da živimo u „novoj realnosti“, ali se još jednom pokazalo da je nivo dijabetološke zaštite za pacijente sa dijabetesom često pitanje života i smrti. U našoj zemlji to znači čak 770.000 života.

Zato ne čudi što se svuda u svetu, pa i u Srbiji, ove godine Svetski dan borbe protiv dijabetesa obeležava pod temom “Pristup savremenoj dijabetološkoj zaštiti“. Ova tema naglašava značaj sistemske brige društva za osobe sa dijabetesom, a obuhvata pristup terapijama, pre svega inovativnim, zatim tehnološkim rešenjima koja omogućavaju normalan život, ali i široko dostupnu mrežu zdravstvenih ustanova posvećenih pacijentima sa dijabetesom, kao što su savetovališta.

Za inovativne terapije u lečenju dijabetesa zalažemo se već godinama. U Srbiji su najmoderniji insulini uveliko dostupni, ali inovativna terapija podrazumeva i moderne neinsulinske opcije predviđene svim relevantnim vodičima za lečenje dijabetesa, koje još nisu dostupne u Srbiji. Po najavama Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje to bi uskoro trebalo da se promeni i to je dobro. Ipak, u našoj priči nije dobro što svaki dan odlaganja uvođenja novih terapija nosi ozbiljne posledice za pacijente. Na primer, ako osoba sa dijabetesom živi sa neregulisanim šećerom godinu dana, opasnost od infarkta miokarda veća je za čak 67 odsto! Ako dodamo da neki od ovih modernih lekova značajno smanjuju rizik od smrti izazvane koronavirusom kod osoba sa dijabetesom, jasno je zašto je za nas to pitanje toliko važno, posebno u smiraj 2021. godine kada pandemija koronavirusa i dalje okupira zdravstveni sistem Srbije.

Poznato je da nove tehnologije, kao što su insulinske pumpe i senzori, omogućavaju neuporedivo bolju kontrolu glikemije. Za sada je u Srbiji ovaj vid kontrole dostupan određenom broju osoba, a naša zajednička misija je da se potrudimo da ove tehnologije budu dostupne svima koji imaju dijabetes.

Poseban značaj u okviru pristupa dijabetološkoj zaštiti za nas imaju savetovališta. Tamo gde postoje i gde su dobro organizovana, ona pružaju izuzetan doprinos i prave razliku u životima osoba sa dijabetesom. Mnogima od nas savetovališta su promenila odnos prema bolesti i poboljšala kvalitet života. Kroz savetovališta dobijamo kompletniju sliku o našem stanju, jer na jednom mestu u razgovoru sa lekarom, nutricionistom i medicinskom sestrom odmah dobijamo korekciju terapije, savete u ishrani, kao i uputstva kako da iz svojih pomagala izvučemo najviše. U njima pronalazimo sigurnost i motivaciju za bolje upravljanje bolešću. Način organizovanja savetovališta za dijabetes u Srbiji nije standardizovan i ona najviše zavise od entuzijazma ljudi koji ih vode. Zato ih često uopšte i nema u domovima zdravlja, a tamo gde postoje uglavnom nemaju stalno zaposlene lekare koji bi se usavršavali u oblasti dijabetesa. Za nas je teško da razumemo da broj od 770.000 pacijenata, kao i nebrojeno onih koji su u opasnosti da od dijabetesa obole, ne opravdava sistemsko obezbeđivanje dijabetološke zaštite kroz savetovališta. Takva zaštita ne samo da obezbeđuje dostupniju podršku za osobe sa dijabetesom, već omogućava i prevenciju komplikacija koje predstavljaju najveći trošak zdravstvenog sistema u vezi sa dijabetesom, kao i njihovo pretežno zbrinjavanje na najjeftinijem, primarnom nivou zaštite.

Na kraju treba da budemo svesni da je i najbolji nivo pristupa savremenoj dijabetološkoj zaštiti uzaludan ukoliko ne postoji odgovoran pristup nas samih. Mi treba da preuzmemo odgovornost za kontrolu svoje bolesti, edukaciju, način ishrane, fizičku aktivnost, podršku drugim osobama sa dijabetesom…  Na taj način zatvara se krug koji omogućava normalan život za sve nas. U našem slučaju krug je plave boje i svi mi koji ga sa ponosom ističemo, imali dijabetes ili ne, svesni smo da u našoj zemlji on simbolizuje neprekidnu borbu za šansu da 770.000 ljudi živi normalno.

DIJABETOLOŠKI SAVEZ SRBIJE POKRENUO KAMPANJU “770.000”

Povodom Svetskog dana dijabetesa 14. novembra, Dijabetološki savez Srbije pokrenuo je kampanju pod nazivom „770.000“. Kampanja poziva na unapređenje pristupa savremenoj zdravstvenoj zaštiti za osobe sa dijabetesom, kojih u Srbiji ima upravo 770.000. Cilj kampanje je da podigne svest javnosti o značaju unapređenja kvaliteta i dostupnosti dijabetološke zaštite, koja predstavlja često jedinu šansu za normalan život za ovaj izuzetno veliki broj ljudi u našoj zemlji.

U sklopu kampanje pokrenuta je i akcija namenjena deci sa dijabetesom. Zaštitne epidemiološke maske sa stilizovanim brojem 770.000 nalaze se u prodaji u apotekama u Beogradu, Nišu i Novom Sadu, a sav prihod od prodaje maski biće iskorišćen za sprovođenje edukativnih kampova namenjenih deci sa dijabetesom u našoj zemlji.

„Tema ovogodišnjeg Svetskog dana dijabetesa je pristup savremenoj dijabetološkoj zaštiti. Ona naglašava važnost sistemske brige društva o osobama sa dijabetesom i podrazumeva pristup modernim, inovativnim terapijama, tehnološkim rešenjima, kao i odgovarajuću dostupnost lekara pacijentima, kako bi im se omogućio normalan život. Za inovativne terapije u lečenju dijabetesa zalažemo se već godinama. Najmoderniji insulini uveliko su nam dostupni, ali inovativna terapija podrazumeva i moderne neinsulinske opcije, predviđene svim relevantnim vodičima za lečenje dijabetesa, koje još nisu dostupne u Srbiji. Raduju nas najave Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje da bi to uskoro trebalo da se promeni“, kaže Aleksandar Opačić, predsednik Dijabetološkog saveza Srbije i dodaje da „svaki dan odlaganja uvođenja novih terapija nosi ozbiljne posledice za pacijente“.

„Šećerna bolest je jedan od najvećih izazova savremenog čovečanstva i predstavlja veliko opterećenje ne samo za obolele osobe nego i za njihove porodice, okruženje i razvoj zemlje u celini. Broj osoba sa šećernom bolešću svuda postepeno raste, a danas približno svaki deseti stanovnik Srbije ima ovo oboljenje. Ove godine obeležavamo sto godina od otkrića insulina, leka čija je upotreba označila istorijsku prekretnicu i otvorila novu perspektivu obolelima. Čitav vek posle toga je obeležen brojnim otkrićima u oblasti terapija i unapređenjima lečenja koja još nisu dobila punu praktičnu primenu i nisu dospela do svih obolelih, što ukazuje da se u bliskoj budućnosti može očekivati značajan dalji napredak u lečenju ovog oboljenja“, kaže prof. dr Nebojša Lalić, predsednik Republičke stručne komisije za prevenciju i kontrolu šećerne bolesti.

Tokom pandemije koronavirusa osobe sa dijabetesom suočavaju se sa brojnim teškoćama, a jedna od njih je nemogućnost redovnog odlaska kod lekara. „Osobe sa dijabetesom su u većem riziku od zdravstvenih komplikacija usled Covid 19 pandemije, a podaci na svetskom nivou pokazuju da je svaka treća osoba preminula usled koronavirusa imala dijabetes. Ako osoba sa dijabetesom živi godinu dana sa neregulisanim šećerom, opasnost od infarkta miokarda veća je za čak 67 odsto“, kaže Opačić i naglašava važnost savetovališta za dijabetes u sklopu domova zdravlja. „Tamo gde postoje i gde su dobro organizovana, pružaju izuzetan doprinos i prave razliku u životima ljudi sa dijabetesom. Mnogima od nas savetovališta su promenila odnos prema bolesti i poboljšala kvalitet života.“

Ovogodišnji Svetski dan borbe protiv dijabetesa ima posebnu simboliku za dijabetološku zajednicu u svetu i zemlji. Ove godine je 30 godina otkako su 1991. Međunarodna fondacija za dijabetes i Svetska zdravstvena organizacija proglasile Svetski dan borbe protiv dijabetesa, kao odgovor na sve veću zabrinutost zbog eskalacije zdravstvene opasnosti koju za čovečanstvo predstavlja dijabetes. Svake godine obeležava se 14. novembra, na rođendan ser Frederika Bantinga, koji je zajedno sa Čarlsom Bestom 1921. godine otkrio insulin. Ove godine se obeležava i 100 godina od pronalaska insulina, jednog od najznačajnijih trenutaka u istoriji medicine, otkrića koje svakog dana znači život za milione ljudi širom sveta.

KOJE MOGUĆE KOMPLIKACIJE IZAZIVA DIJABETES? | KAKO PREPOZNATI HIPOGLIKEMIJSKI NAPAD I ŠTA PREDUZETI?

Heart vector created by macrovector - www.freepik.com

Heart vector created by macrovector – www.freepik.com

KOMPLIKACIJE DIJABETESA

Komplikacije dijabetesa mogu se podeliti na akutne i hronične, s tim da akutne komplikacije nastaju u kratkom vremenu i mogu biti opasne po život u trenutku njihove pojave, dok hronične komplikacije narušavaju zdravlje i kvalitet života osobe u dužem periodu.

Godine nedijagnostikovanog dijabetesa ili loše kontrolisanih nivoa glukoze u krvi uzrokuju niz hroničnih komplikacija u vaskularnom sistemu. Promene mikrovaskularnog sistema su u pozadini tri najčešće i najopasnije komplikacije: retinopatije, nefropatije i neuropatije. Bolest malih krvnih sudova veoma otežava zarastanje kože, tako da se i sitne povrede mogu pretvoriti u teške infekcije ili rane koje ne mogu da zarastu. Dijabetična retinopatija može da dovede do slepila, nefropatija može dovesti do prestanka rada bubrega, a neuropatija do uništavanja nerava i nervnih završetaka i do gubitka osećaja dodira.

Akutne komplikacije najčešće uključuju laktatnu acidozu, odnosno prekomerno stvaranje mlečne kiseline u mišićima što može dovesti do nemogućnosti organizma da pravilno pretvara hranu u energiju. Još jedna akutna komplikacija je i dijabetička ketoacidoza – komplikacija koja se javlja usled prevelike proizvodnje kiselina u telu, snižava pH krvi i može izazvati opštu slabost, bolove u stomaku, prekomernu žeđ, ubrzano disanje, poremećaj svesti i „voćni“ zadah. Hiperosmolarna koma razvija se, po pravilu, kod starijih bolesnika sa dijabetesom tip 2 usled dehidratacije, diuretika, steroida ili drugih iscrpljujućih stanja pa dolazi do halucinacija, nejasnog govora, konvulzija i padanja u komu. Do hipoglikemijske kome dolazi kada je prenizak nivo glukoze u krvi –  telo nastavlja da funkcioniše uprkos „izgladnjivanju“ ćelija do određenog nivoa kada se mozak „gasi“, jer ne može postići normalnu funkciju usled nedostatka glukoze.

Background photo created by xb100 – www.freepik.com

HIPOGLIKEMIJE

Hipoglikemija je stanje organizma  za koje je karakteristično izuzetno  nizak nivo šećera (glukoze) u krvi koje može prouzrokovati simptome malaksalosti, opšte telesne slabosti, neuobičajenog ponašanja (često slično alkoholisanom stanju ili stanju pod uticajem opijata), zbunjenosti, snažnog umora, teškog disanja, pojačanog znojenja, drhtavice, gladi, razdražljivosti, blede kože i anksioznosti, ali izazvati i napade slične kao kod epilepsije, gubitak svesti, zamagljen vid i  nemogućnost koncentracije na izvršavanje jednostavnih zadataka.

Hipoglikemija se može pojaviti nakon dugog perioda neunošenja hrane ili nakon obroka kada telo proizvodi više insulina nego što mu je potrebno. Ipak to nisu jedini mogući uzorci hipoglikemije, niti se ona isključivo pojavljuje kod osoba koje žive sa dijabetesom. Iako je mnogo ređa kod osoba koje nemaju dijabetes, može se pojaviti usled nuspojava određenih lekova, nakon preterane konzumacije alkohola kada se ugljenohidrati skladišteni u jetri istroše, kao posledica teških bolesti (npr. ciroza jetre, slabost bubrega, hepatitis i sl.) i kao posledica hormonalnih poremećaja hipofize ili nadbubrežnih žlezda.

Hipoglikemijski napadi mogu dovesti do kome, kao i do drugih komplikacija – zato je izuzetno važno reagovati što brže kako bi se izbegla trajna ili teška oštećenja mozga i ostalih sistemskih organa.

Hipoglikemijski napad rešava se podizanjem nivoa šećera (glukoze) u krvi, što se može postići na više načina koji zavise od stanja  u kojem se osoba nalazi. Potrebno je odmah kontaktirati hitnu medicinsku službu kako bi profesionalni radnici mogli što pre stići i pružiti adekvatnu pomoć. U međuvremenu dok hitna medicinska pomoć ne stigne iako je osoba pri svesti i može gutati, pomoći će konzumiranje manjih namirnica bogatih šećerom – bomboni, kocke šećera, voćni sok, glukoza u tabletama ili čaša vode sa rastopljenom kašikom šećera. Ako osoba nije pri svesti, nikako se ne preporučuje hraniti je na silu jer može doći do gušenja. Važno je proveriti ima li osoba za koju sumnjate da ima hipoglikemijski napad dijabetes ili ne – osobe koje žive sa dijabetesom često su pripremljene za ovakve situacije te imaju karticu, oznaku ili neki drugi identifikator, kao i bombone, kocke šećera ili glukoze ili injekciju glukagona sa sobom. Glukagonske injekcije najčešće na spoljašnjem pakovanu imaju uputstvo za pravilno korišćenje, a praksa je da se injektira u nogu (kvadriceps) ili gluteus (mišić zadnjice).

Nakon primene bilo kog od načina pomoći važno je ostati sa osobom sve dok ne stigne hitna medicinska pomoć kako bi se izbegla mogućnost mogućih povreda i kako bi službenici hitne medicinske pomoći mogli dobiti što preciznije i detaljnije informacije o toku događaja i primieniti adekvatnu terapiju.

ŠTA JE DIJABETES? | DIJABETES TIP 1

ŠTA JE DIJABETES?

Dijabetes ili šećerna bolest (Diabetes mellitus) nastaje kao posledica smanjenog lučenja insulina iz pankreasa ili smanjene osetljivosti organa na delovanje insulina, zbog čega se nivo glukoze (šećera) u krvi povećava. Postoje dva osnovna oblika bolesti – dijabetes tip 1 i dijabetes tip 2.

Većina hrane koju jedemo procesom varenja se pretvara u jednostavnije supstance, a jedna od  osnovnih supstanci koja se dobija je glukoza (šećer). Pankreas proizvodi insulin, hormon čija je specifična funkcija regulacija nivoa šećera u krvi. Insulin služi za pretvaranje glukoze u oblik koji može da uđe u ćelije gde se daljim procesima pretvara u energiju za telo. Višak glukoze se pomoću insulina skladišti u mišićima i u jetri, ali ako insulina nema ili je prisutan u nedovoljno visokim nivoima, glukoza ne može ući u ćelije, zadržava se u krvi, povećava nivo šećera u krvi i tako izaziva šećernu bolest (dijabetes).

Dijabetes tip 1 je genetska autoimuna bolest koja se najčešće javlja u detinjstvu i mlađoj životnoj dobi (zato je ranije nazivan i juvenilnim). Nastaje zbog autoimunog uništavanja β-ćelija koje luče insulin u tzv. Langerhansovim ostrvima gušterače. Uzrok dijabetesa tip 1 je genetski (sklonost određuju geni iz sistema glavnih antigena tkivne tolerancije) stoga nije preventabilan niti je posledica „nezdravog“ načina života. Drugim rečima, pankreas osoba koje žive sa dijabetesom tip 1 ne proizvodi insulin ili ne proizvodi dovoljne količine insulina pa se nivoi glukoze u krvi moraju regulisati na druge načine. Osobe koje žive sa dijabetesom svakodnevno moraju regulisati glukozu u krvi, a oblici regulacije najčešće uključuju:

  • Praćenje nivoa glukoze u krvi
  • Redovno vežbanje i održavanje zdrave telesne težine
  • Posebna ishrana koja uključuje izbegavanje hrane bogate jednostavnim šećerima i hrane sa zasićenim masnim kiselinama
  • Obavezno svakodnevno uzimanje insulina

Za razliku od dijabetesa tip 1, dijabetes tip 2 je hronični poremećaj koji se pretežno javlja kod odraslih, ali se zbog sve češće gojaznosti počeo javljati i kod dece. Nastaje kao posledica smanjene osetljivosti organa i tela na insulin ili kada pankreas prestane proizvoditi dovoljno insulina. Svi uzroci nastanka dijabetesa tip 2 nisu poznati, ali neki od rizičnih faktora uključuju prekomernu telesnu težinu, nizak nivo fizičke aktivnosti, pušenje i porodična anamneza (genetske predispozicije). Za razliku od osoba sa dijabetesom tip 1, kod trećine osoba sa dijabetesom tip 2 nivoi glukoze u krvi se mogu regulisati uz dijetu i fizičku aktivnost bez uzimanja insulina, dok ostali često ne uzimaju insulin direktno, već lekove kojima se stimulše izlučivanje preostalog insulina ili lekove koji povećavaju osetljivost na insulin. Ipak to nije trajno rešenje, jer jednom kada se prirodne zalihe insulina u pankreasu iscrpe, potrebno ga je nadoknaditi. Regulacija glukoze u krvi za dijabetes tip 2 takođe uključuje doživotnu posvećenost i:

  • Praćenje nivoa glukoze u krvi
  • Zdravu ishranu
  • Redovnu fizičku aktivnost
  • Terapiju insulinom i drugim lekovima, u zavisnosti od  potreba organizma

DIJABETES TIP 1

Život sa dijabetesom tip 1 je kao konstantno balansiranje balona za vreme svih svakodnevnih aktivnosti. Sa dijabetesom tip 1 i svim njegovim izazovima svakodnevno živi 30.000 ljudi u Srbiji.

Održavanje  optimalnih nivoa  glukoze u krvi je svakodnevni izazov koji je nevidljiv osobama koje ne žive sa dijabetesom. Ova godina (2021.) označava stotu godišnjicu od otkrića insulina, prekretnicu u životu mnogih koji bez njega ne bi mogli živeti. Upravo zato želimo da razgovaramo o dijabetesu tip 1, bolesti koja je često nevidljiva, kako bismo razumeli koji su sve svakodnevni izazovi koje ona predstavlja.

Dijabetes tip 1 je hronična autoimuna bolest koja onemogućava pankreas da   proizvodi insulin. On obuhvata približno 5-10% osoba sa dijabetesom pa, iako ne postoji lek za dijabetes tip 1, uz svakodnevni unos insulina je moguće živeti normalan život. Insulin se u telo unosi na tri načina: injekcijom, insulinskim penom ili insulinskom pumpom. Od dijabetesa tip 1 najčešće obolevaju deca, ali ga je moguće razviti i kasnije tokom života.

Prvi pokazatelji simptoma dijabetesa tip 1 su povećana glad i žeđ, često mokrenje, osećaj umora, smanjenje telesne težine bez specifičnih razloga i zamućen vid. Simptomi dijabetesa tip 1 razvijaju se brzo, za nekoliko nedelja i meseci te, ako se na vreme ne krene sa insulinskom terapijom, posledice za osobu su teške. Može se razviti dijabetička ketoacidoza što može dovesti do smrti. Simptomi dijabetičke ketoacidoze su suva i „isprana“ koža, bol u stomaku, povraćanje, problemi sa disanjem, zbunjenost i gubitak koncentracije, kao i voćni miris u zadahu. Za sada ne znamo šta uzrokuje dijabetes tip 1, ali je moguće da je to posledica genetskih faktora, jer se može pojaviti nasledno u porodici. Dugoročno, osoba kojoj je dijagnostikovan dijabetes tip 1 ima veću mogućnost da razvije  komplikacije koje mogu uticati na kardiovaskularni sistem, nervni sistem, ali i druge sisteme u organizmu, zato su neki od njih opasni po život.

Razgovori o dijabetesu | Zašto su bubrezi važni

U šestoj epizodi podcasta Razgovori o dijabetesu govorili smo o jako bitnoj temi koja bi trebalo da zanima sve one koje žive sa dijabetesom, a to je značaj očuvanja bubrega i njihove funkcije.

O važnosti bubrega, kako ih održati u što boljem stanju uprkos dijabetesu, kako prepoznati kada “pate” i mnogim drugim temama govori nefrolog dr Ana Bulatović – KBC Zvezdara.

Podcast možete slušati putem platformi Deezer, Spotify, Apple Podcasts, Google Podcasts, ali i na našem YouTube kanalu.

Zašto su bubrezi važni – Razgovori o dijabetesu

Otpori u dijabetesu – peta epizoda podcasta Razgovori o dijabetesu

Svi koji direktno ili indirektno žive sa dijabetesom su makar jednom osetili kako izgleda kada je osoba u nekom otporu prema dijabetesu – tretmanu, ‘savetima’, odgovornosti, poseti lekaru, ishrani, saradnji sa ukućanima.

U ovoj epizodi podcasta Razgovori o dijabetesu, psiholog nam nudi jednu praktičnu tehniku kojom možemo prići osobi koja trenutno ne uspeva da prevaziđe neke svoje blokade ili prosto nije motivisana da ih prevazilazi i ponuditi joj početak izlaza iz te situacije.

Tehniku možemo da primenjujemo i sami za neku našu situaciju, tako da može koristiti kako drugima, tako i nama.

Kao i do sada, podcast možete slušati putem platformi Deezer, Spotify, Apple Podcasts, Google Podcasts, ali i na našem YouTube kanalu.

Otpori u dijabetesu – Razgovori o dijabetesu

Dijabetes i trudnoća – Poveži i Podrži III

Dragi naši,

Na donjem linku možete pogledati snimak predavanja održanog u okviru projekta “Poveži i podrži” Dijabetološkog saveza Srbije, a na temu Dijabetes i trudnoća.

Na sastanku su govorile endokrinolog dr Ljiljana Lukić iz Kliničkog centra Srbije kao i ginekolog prof. dr Miroslava Gojnić Dugalić, načelnica Odeljenja patologije trudnoće u Ginekološko-akušerskoj klinici Kliničkog centra Srbije. Takođe, na sastanku su svoja iskustva podelile i majke koje žive sa dijabetesom.

Dijabetes i trudnoća – Poveži i podrži III

Razgovori o dijabetesu #4 | Roditelji i dijabetes

U novoj epizodi podcasta Razgovori o dijabetesu govorimo o krivici i dobrim namerama roditelja, koje ne završe uvek kako smo hteli, ali i o smernicama kako da se postave kada je dijabetes njihove dece u pitanju.

Osvrnuli smo se i na život sa tinejdžerima i dali odgovor šta ih to najviše iritira, a kako možemo da im priđemo i izgradimo poverenje.

Podcast možete slušati putem platformi Deezer, Spotify, Apple Podcasts, Google Podcasts, ali i na našem YouTube kanalu.

Roditelji i dijabetes – Razgovori o dijabetesu

Kako sa hipoglikemijama – treća epizoda podcasta Razgovori o dijabetesu

Dragi naši,

U trećoj epizodi podcasta Razgovori o dijabetesu govorimo o hipoglikemijama.

Kako na njih gledamo, zašto ih se toliko plašimo i još važnije – kako da im pristupimo, predlaže nam psiholog.

Podcast možete slušati putem platformi Deezer, Spotify, Apple Podcasts, Google Podcasts, ali i na našem YouTube kanalu.

Kako sa hipoglikemijama – Razgovori o dijabetesu