Hiperbarična komora
- DEKOMPRESIONA BOLEST
- GASNA EMBOLIJA
- GASNA GANGRENA
- TROVANJE UGLJEN MONOKSIDOM
- MOŽDANI INFARKT NAKON AKUTNE FAZE
- SRČANI INFARKTI NAKON AKUTNE FAZE
- OPEKOTINE
- BOLESTI ARTERIJA I VENA
- ARTEROSKLEROZA, RAYNAUDOVA I BURGEROVA BOLEST, TROMBOEMBOLIJE, VENSKI ULKUSI
- ANGINA PEKTORIS
- VASKULITISI KOD AUTOIMUNIH BOLESTI
- MIGRENE I DRUGE VAZOMOTORIČNE GLAVOBOLJE
- VASKULARNA IMPOTENCIJA I VASKULARNI STERILITET
- ŠEĆERNA BOLEST I KOMPLIKACIJE ŠEĆERNE BOLESTI (OŠTEĆENJE KRVNIH SUDOVA, GANGRENE I ISHEMIJE, OŠTEĆENJE VIDA, OŠTEĆENJE BUBREGA)
- AKUTNA PSORIJAZA
- SPOROZARASTAJUCE RANE, ARTERIJSKI I VENSKI ULKUSI POSTRADIJACIONA NEKROZA KOZE, MEKIH TKIVA I RADIJACIONI CISTITISI I ENTERITISI
- ŽELUDAČNI I DUODENALNI ULKUSI, ULCEROZNI I PSUDOMEMBRANOZNI KOLITISI
- VIRUSNI, TOKSIČNI I INFEKTIVNI HEPATITISI (ŽUTICE), CIROZA JETRE
- REUMATOIDNI ARTRITIS
- BRONHIJALNA ASTMA
- MULTIPLA SKLEROZA
- SINDROMI KRANIJALNIH NERAVA (N. TRIGEMINUS, N. FACIJALIS)
- POLINEUROPATIJE (ALKOHOLNO, TOKSIČNE, DIJABETIČNE I VASKULARNE)
- SKLERODERMIJA
- STARACKA DEMENCIJA I PARKINSONOV SINDROM
- OSTEOMIJELITIS
- AKUTNA GLUVOĆA, MENIEROV SINDROM I VRTOGLAVICE VASKULARNOG POREKLA
- HERPES SIMPLEX I ZOSTER
- AKUTNA ISHEMIJA RETINE I RETINALNI ARTERITISI
1Jovanović U., 2Zoranović U., 3Tepić S., 3Dragojević R. i 3M. Živković
1TEDI, hirurška bolnica, Beograd. 2 Klinika za opštu i vaskularnu hirurgiju VMA, Beograd. 3HBO Medical Center, Beograd.
UVOD: Teške periferne vaskularne komplikacije diabetes mellitusa uglavnom se ispoljavaju kao gangrenozne nekroze (dijabetično stopalo). Lečenje je dugotrajno, komplikovano i neizvesno. Najčešće se završava amputacijom ekstremiteta. Uvođenjem hiperbarične oksigenacije u terapiju dijabetičnog stopala krajnja prognoza je bitno izmenjena ka povoljnom završetku bez amputacije ekstremiteta, a neophodna hirurška terapija svedena na štedljivo odstranjivanje nekrotičnog tkiva, amputaciju prstiju ili u najgorem slučaju dela stopala.
MATERIJAL I METOD: Ukupno je lečeno 10 bolesnika, prosečne starosti 65,4 godine, 6 muškaraca i 4 žene. Svi su rangirani u IV stepen po Wagneru. Kod svih bolesnika je isključena hirurška revaskularizacija i predložena amputacija ekstremiteta. Svi su bili u opštem srednje teškom stanju sa prisutnom infekcijom i umerenom ili teškom intoksikacijom. Kod svih je urađena preoperciona terapija hiperbaričnom oksigenacijom u trajanju od 1 do 3 dana i uvedena antibiotska terapija po brisu i antibiogramu i po potrebi modifikovana ili uvedena insulinska terapija. Kod svih bolesnika je urađen specijalistički internistički pregled i dato mišljenje pre hirurške intervencije. HBO terapija je provođena u kontinuitetu, bez prekida zbog hirurške intervencije, a po potrebi i intezivirana. Terapija je provedena u jednomesnim kiseoničkim hiperbaričkim komorama BLK S 303 ruske proizvodnje, jednom ili dva puta dnevno, na pritiscima od 1,3 do 2,2 ATA, prosečno 30 tretmana.
REZULTATI: Kod osam bolesnika (80%) je lečenje završeno uspešno. Otklonjena je opasnost od širenja gangrenozne nekroze, prevedeni su u opšte dobro stanje, sačuvan je ekstremitet i rana je uvedena u završni proces zarastanja ili je u potpunosti zarasla nakon, u proseku 23 tretmana u inicijalnoj seriji.
DISKUSIJA I ZAKLJUČAK: U lečenju dijabetičkog stopala treba iskoristiti svaku terapijsku mogućnost koja obećava spašavanje ekstremiteta. U protivnom, kvalitet života bolesnika bude toliko srozan da skoro polovina to ne preživi, a druga polovina postaje medicinski i socijalni problem. Dalji razvoj angiopatije unutar 1 do 2 godine dovodi u pitanje i drugu nogu. Kada je hirurgija u pitanju mora se zauzeti stav štedljive hirurgije koja ima za cilj da sačuva svaki deo tkiva koji ima šansu da preživi. Uz HBO šanse tkiva da prežive se višestruko povećavaju.
PRIMENA HIPERBARIČNE OKSIGENACIJE I ERITROPOETINA U LEČENJU SRČANIH INSUFICIJENCIJA
1Živković M., 1Tepić S., 2Jakovljević V. i 3V.M. Mujović
PRELIMINARNI REZULTATI
UVOD: Cilj istraživanja je da proveri uspešnost terapijskog delovanja udruženih procedura, hiperbarične oksigenacije kao snažnog generatora regenerativnih aktivnosti u ljudskom tkivu i eritropoetina kao opšteg faktora rasta.
MATERIJAL I METOD: Praćena je grupa bolesnika, kod kojih je ehogardiografski dijagnostikovana insuficijencija srčanog mišića i utvrđena ejekciona frakcija (EF%) ispod 60%. HBO je provođena po protokolu za teške srčane bolesnike, ukupno 15 tretmana. Eritropoetin je aplikovan duboko podkožno, svaku drugi dan, 2000ij. Kontrolna ehokardiografija je rađena 30 do 45 dana nakon završetka tretmana.
REZULTATI: Prosečna ejekciona frakcija pre lečenja je iznosila 41%. Posle lečenja je prosečno iznosila 52,5%. Prosečno je EF% povećana za 11,5%. Svi bolesnici su se subjektivno bitno bolje osećali uz bolje podnošenje fizičkog napora.
DISKUSIJA I ZAKLJUČAK: Granična vrednost za primenu HBO je između 30% i 40%. Odluku o lečenju donosi lekar na osnovu iskustva, opšteg stanja pacijenta, učestalosti i jačine hipoksičnih ataka. Ako je EF 30% i manje dosadašnji stav je da se ne koristi HBO jer je dugotrajna hipoksija iscrpla antioksidativne odbrambene mehanizma, a organizam je u kakvo takvoj ravnoteži koju ne treba remetiti. Povećanje EF% od 11,5% u proseku je rezultat koji ukazuje na dobro zajedničko delovanje HBO i Eritropoetina i daje nadu da se kombinovano mogu primeniti sa dobrim rezultatima.
PRIMENA HIPERBARIČNE OKSIGENACIJE U LEČENJU HRONIČNE ISHEMIJE CENTRALNOG NERVNOG SISTEMA
Tepić S. i M. Živković
UVOD: Hipoksična stanja mozga se manifestuju kao tranzitorni ishemični ataci (TIA) ili cerebrovaskularni inzult (CVI). Prema najnovijoj definiciji Svetske zdravstvene organizacije neurološki deficit koji traje duže od 60 minuta, smatra se infarktom mozga. Osnovni uzrok je vaskularna insuficijencija i tkivni manjak kiseonika (O2). Hierbarična oksigenacija je terapijski metod udisanja 100% kiseonika pod povišenim parcijalnim pritiskom iznad 1 apsolutne atmosvere (ATA).
MATERIJAL I METOD: Ukupno je lečeno 34 bolesnika, 18 muškaraca i 16 žena, srednje starosne dobi 63 godine, od toga 4 bolesnika sa TIA i 30 sa CVI. Hiperbarična oksigenacija je sprovođena u jednomesnim hiperbaričnim komorama BLK 303, na pritisku od 1.3-1.5 ATA sa prosečnim brojem ulazaka od 8 seansi. Vreme od pojave ishemičkog ataka do početka lečenja je u proseku bilo 2 godine i tri meseca. Prosečna učestalost TIA pre početka lečenja je 2 na godišnjem nivou.
REZULTAT: Svi bolesnici su dobro podneli terapiju bez incidenata. Evaluacija uspeha je vršena praćenjem subjektivnog stanja i objektivnih parametara kod postojanja neuroloških ispada. Svi bolesnici su potvrdili subjektivno i funkcionalno poboljšanje. Poboljšanje funkcionalnih sposobnosti je objektivno potvrđeno (podnošenje napora, upotreba ekstremiteta, govor, pisanje, ravnoteža, stanje svesti). U prolongiranom praćenju od tri godine nismo zabeležili ponovljene epizode ishemičkih ataka.
DISKUSIJA I ZAKLJUČAK: Kiseonik je terapija izbora u lečenju hipoksije mozga. Kao najsnažniji antiedematozni postulat ima vrlo značajno mesto i u preventivi posledica akutne hipoksije. Ujedno je pouzdana preventivna terapija kod hroničnih hipoksija mozga. Naša iskutva u lečenju i prevenciji ishemičkih ataka su identična podacima dobijenim u svetskoj literturi. U lečenju je primenjivana sopstvena adaptirana terapijska šema prema težini kliničke slike i opšteg stanja bolesnika. Preporuka je da se preventivno provodi intermitentno na tri meseca.
Više informacija možete pronaći na www.hbomc.rs










Ninoslav Rašković, naš prvi maratonac sa tip1 dijabetesom!