10. 12. 2009.
Preveo i priredio: Mirko Jovanović
Dr Bil Polonski poznaje dijabetes. Između ostalog bio je predsednik sertifikacionog centa za lica koja obučavaju obolele od dijabetesa, kao viši psiholog u Joslin Diabetes Centru u Bostonu i kao instruktor za psihologiju u Hardvard medicinskoj školi. Osnivač je i predsednik Behavioral medicinskog instituta za dijabetes u San Dijegu, Kalifornija. Takođe je i savetnik u bordu Zdravlje osoba sa dijabetesom.
Pre nekoliko godina dr Polonski je uočio frustraciju ljudi obolelih od dijabetesa na reakciju ostalih ljudi kada shvate da neko boluje od dijabetesa. Razvio je veoma popularnu Dijabetičarsku etičku kartu koja pomaže da se ispolje ova osećanja. Nije neophodno ovu kartu odmah proslediti drugoj osobi, ali što više, to ćemo više shvatiti da dijabetes nije bauk. Dr Polonski kaže da je možda pravi momenat da porazgovarate sa članovima porodice "koji samo zinu" kad spomenete vaš dijabetes. Oni vama uglavnom misle dobro, ali verovatno ne razumeja kako se ti osećaš i ne znaju kako da ti pomognu. Možete polako i sa razumevanjem da im objasnite šta je dijabetes za vas.
Navodimo 10 etičkih napomena (saveta) za ljude bez dijabetesa napisanih iz perspektive nekog ko boluje od dijabetesa:
1. NE – ne nudi netražene savete oko ishrane ili oko drugih aspekata dijabetesa. Vi možda imate dobre namere, ali davanje saveta nekome oko njegovih ličnih navika, posebno ako od vas to niko nije zahtevao, baš i nije lepo. Pored toga mnogi ljudi još uvek imaju neka "verovanja" u vezi dijabetesa (tipa: trebalo bi samo da prestaneš da konzumiraš šećer), koja jednostavno nisu aktuelna, čak su i pogrešna.
2. DA – shvati i ceni činjenicu da je dijabetes težak posao ("hard work") (prim.aut. "naporan i težak posao koji zahteva dosta truda, a pre svega stalnog učenja i praćenja medicinskih trendova"). Rad sa dijabetesom je celodnevni posao, za koji nisam konkurisao, nisam ga želeo i ne mogu ga napustiti. Dijabetes zahteva stalno razmišljanje o tome šta, kad i koliko mogu pojesti, a uz to moram razmišljati i kako utiče fizička aktivnost, lekovi, stres, dnevna kontrola šećera u krvi i još mnogo toga – uvek i svaki dan.
3. NE – ne pričaj mi horor priče o tvojoj babi ili o nekim drugim ljudima za koje si čuo. Dijabetes je dovoljno strašan, tako da priče kao ova nisu uopšte od pomoći. I pored toga danas već znamo da dobrom samokontrolom dijabetesa možemo poživeti, dug, zdrav i sretan život.
4. DA – ponudi se da se mi se priključiš u promenama koje vode u zdrav životni stil. Ne dozvoli da budem sam u pokušaju da učinim promene, kao što su početak sa programom vežbanja, to je jedan od najboljih načina da budeš od pomoći. Na kraju krajevu zdrav životni stil može biti svima od pomoći.
5. NE – ne budi prestrašen kad merim nivo glikemije ili kad sam sebi dajem injekciju insulina, to ni za mene nije previše zabavno. Kontrola nivoa šećera u krvi i uzimanje lekova (insulina) koje moram da uradim da bi dobro regulisao nivo šećera u krvi. Ako moram da krijem to što radim, meni je još teže.
6. DA – Pitaj koliko možeš da budes od pomoći. Ukoliko želiš da mi budeš podrška, postoje mnoge male stvari koje bi bile od pomoći. Kako god, ono što meni treba može biti upravo suprotno od onoga što ti misliš da mi treba, zato PRVO PITAJ.
7. NE – ne nudi nejasna objašnjenja. Kad budeš naučio nešto o dijabetesu, možda ćeš želeti da me ubeđuješ, govorićeš mi stvari kao što su: "Ej, to je možda nešto gore, možda imaš kancer?". Ovo neće učiniti da se osećam dobro. I to može da zvuči kao – pa dobro, dijabetes – ništa bitno. Dijabetes (kao i kancer) jeste bitno.
8. DA – podrži moje napore da vodim računa o sebi. Pomozi mi da stvorim okruženje koje će dovesti do uspeha tako što ćeš podržati moj izbor da se zdravo hranim. Molim te budi ponosan na moju odluku da određenu hranu ne konzumiram, pa čak ni kad to poželim. Od najveće si pomoći, kada ti nisi izvor (uzrok) nepotrebnih iskušenja.
9. NE – nemoj da komentarišeš vrednosti nivoa šećera u mojoj krvi, ako me nisi prvo konsultovao. Ovo su lične stvari, bez obzira što sam ja odlučio da ih podelim sa okruženjem. Sasvim je normalno da nivo glikemije nekada bide previsok, a nekad suviše nizak. Tvoji netraženi komentari u vezi nivoa šećera u krvi mogu samo da pogoršaju moja osećanja koja su već prisutna, razočarenje, frustracije i ljutnju.
10. DA – ponudi tvoju ljubav i ohrabri me. Kao što se ja naporno trudim da kontrolišem dijabetes uspešno, ponekad je samo saznanje da neko brine može da bude korisno i da me motiviše.
Dijabetičarska etička karta je besplatna. Postoje dva načina da dođete do nje:
1. Naravite PDF direktno sa ovog sajta (u gornjem desnom uglu u nivou naslova),
2. Ili jednostavno, ako ste zadovoljni ovim indijansko srpskim prevodom, "copy" ovaj tekst pa lepo "paste" u Word document.
[Diabets Health, 07.12.2009.]