Umesto boljeg še?era, pokradena maksimalno!
Dobar dan svima!!
Ne znam odakle bih po?ela, koliko sam razo?arana. Od 10.12. do 19.12. bila sam u Novom Sadu u Pokrajinskoj bolnici, Klini?ki centar Vojvodine, na internom odelenju, na endokrinologiji. Otišla sam zbog regulacije še?era, komplikacija kojih imam i da se urade analize i ispišu papiri za insulinsku pumpu.
Kao prvo, bilo mi je gore nego kod ku?e, še?er mi je padao po 3 puta na dan, mislim zbog slabe hrane. ?ak sam “pokupila” virozu koja je vladala na odelenju i, pored mojih ve? postoje?ih muka sa dijarejom, dobijem jos ja?e dijareje i povra?anje.
Ali, ono što me je izbacilo iz sistema je jos gore! 15.12. ukradu meni i devojci iz sobe mobilne telefone. Ina?e, bila sam u apartmanu sa jednom trudnicom, nas dve u sobi. Bila milicija, sve zapisali i kraj.
Zatim, 17.12. ukradu mi aparat za merenje še?era i to u momentu kada mi je padao še?er, dok sam išla da kažem medicinskoj sestri koji je rezultat. Kada sam se vratila u sobu, aparata nema! Opet je bila milicija.
19.12. primetim da mi je nestao neseser sa voza?kom dozvolom, punomo? za muževljev teku?i ra?un, tj. kartica iz banke, dve zlatne narukvice, dve sa magnetima, od kojih je jedna pozla?ena i još štošta što je bilo me?u stvarima. To me je dovelo do pucanja živaca. Potpuno sam bila van sebe, pao mi je še?er, po?ela sam da se tresem, nisam mogla da govorim koliko mi je bilo strašno. Od šoka, po?ela sam i da povra?am. Jedino što sam želela je da odem ku?i.
Poslali su psihijatra, izvadili krv, terali me da jedem, da se umivam, vode da pijem, da me smiruju, ali ništa od toga nije uticalo na mene. Odmah sam zvala svog brata, koji je došao po mene. Bila je opet milicija, sve zapisala. Tog dana je bio vrhunac svega i ja to više nisam mogla da podnesem.
Bolujem od dijabetesa 13 godina, bilo je jako teških stanja i operacija i nikada mi ništa nije nestalo. Ne mogu sebi da verujem da mi se to sve izdešavalo.
Pravdanja, od strane doktora i sestara i glavne sestre bila su tipa: “šta ?e ti tri mobilna, narukvice, na hirurgiji ne sme da se nosi nakit, na psihijatriji oduzimaju nakit… i tome sli?no. JA NISAM BILA NI NA PSIHIJATRIJI NITI NA HIRURGIJI, VE? NA ENDOKRINI ZA DIJABETES!!! To sam im rekla. Nisam došla da se operišem ili ne znam ni ja šta, ve? da mi bude bolje, a to što sam imala narukvice i lan?i?, to svako ima.
Za aparat su mi prvo rekli da mi mogu dati potvrdu da mi je ukraden u bolnici, a zatim da ni to ne mogu, ve? da pišem izjavu, pa u SUP da mi oni izdaju potvrdu da je ukraden. Sve u svemu, ja sam ošte?ena maksimalno!
Ina?e, u subotu na no?, 13.12. bilo mi je jako loše, tj. bilo mi je i u toku dana, ali su slabo reagovali. Tada su mi skinuli narukvice jer medicinski brat nije mogao da mi stavi braunilu, navodno nigde drugde, ve? samo tu, kod šake. Ne znam šta re?i više, a mislim da nema ni potrebe, razo?arenje je maksimalno.
Dali su mi privremenu otpusnu listu na kojoj nisu napisali zasto ho?u ku?i. U ponedeljak, 22.12. idem ponovo u bolnicu, ali da uzmem svoju otpusnu listu i da vidim šta dalje.
Znam da se po bolnicama svašta dešava, ali je meni ovo prvi slu?aj, koji ne znam kako ?u izgurati.
Pozdrav svima i ?uvajte se!!!
Radoslava Stankov










Ninoslav Rašković, naš prvi maratonac sa tip1 dijabetesom!